Ovo je glavno značenje pojma Kotor. Za druga značenja, pogledajte Kotor (razdvojba).

Kotor Котор
Grb
Osnovni podaci
Osnovan	5. stoljeće pr. Kr.
Stanovništvo  - grad  - općina	974[1] 22.601 [2]
Površina općine	355 km²
Koordinate	42°26′N 18°46′E / 42.43°N 18.77°E / 42.43; 18.77Koordinate: 42°26′N 18°46′E / 42.43°N 18.77°E / 42.43; 18.77
Pozivni broj	+382 32
Registracijska oznaka	KO
Gradonačelnik	Vladimir Jokić [3]. Demokrate [4]
Službene stranice	www.kotor.me
Karta

Kotor (crnogor. ćiril. Котор; talijanski: Cattaro; albanski: Kotorri) je grad, općina i luka u Crnogorskom primorju, u krajnjem sjevernoistočnom dijelu Bokokotorskoga zaljeva.

Ime grada potječe od srednjovjekovnoga latinskog naziva Catarum, koji se pojavljuje i u oblicima Decadaron, Dekatera, Cathera, Cathara i sl. Arheološki nalazi na području današnjega Kotora upućuju na razmjerno dug život na tom mjestu. Grad je opasan starim, četiri kilometra dugim zidinama kroz koje se u njega ulazi na troja vrata. Od 1979. nalazi se na UNESCO-vu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. U gradu su pomorski muzej, pomorski fakultet, institut za biologiju mora, kazalište, povijesni arhiv te prehrambena, kemijska i metalna industrija. Cestovno je povezan s Cetinjem, Podgoricom, obalom i zaleđem.

Povijest |

Stari i srednji vijek |

Kao grčko naselje Kotor je postojao već u III. stoljeću pr. Kr.^[5] Početkom V. stoljeća porušili su ga Goti. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva Boka kotorska s Kotorom pripala je Bizantu. U VII. stoljeću postao je najvažniji grad cijeloga zaljeva. U tom je stoljeću dio bizantske arhontije Duklje, a u IX. stoljeću teme Dalmacije. U srednjem vijeku Kotor je bio autonomna komuna, koja je imala svoga kneza i tri vijeća, a pripadali su joj još Grbalj, Dobrota, poluotok Vrmac i povremeno drugi dijelovi Boke kotorske. Do 1185. smjenjivalo se nad Kotorom vrhovništvo Bizanta (dio bizantske Dalmacije) i Duklje (Crvene Hrvatske). Punu autonomiju uživao je Kotor pod srpskim vladarima Nemanjićima (1186. – 1371.) te hrvatsko-ugarskim kraljevima (1371. – 1384.) i hrvatskim banovima i kraljevima Bosne (1384. – 1391.).

katedrala sv. Tripuna u Kotoru

Novi vijek |

Prirodno i kulturno-povijesno područje Kotora
Svjetska baština – UNESCO
Crna Gora
Godina uvrštenja:	1979. (3. zasjedanje) prošireno 2003.
Vrsta:	Prirodno dobro
Mjerilo:	i, ii, iii, iv
Ugroženost:	ne
Poveznica:	http://whc.unesco.org/en/list/125 UNESCO

Nakon kratkoga razdoblja neovisnosti (1391. - 1420.), u kojem se branio od moćnih feudalaca Balšića i Crnojevića, te Kosača, grad se predao Mletačkoj Republici, pod čijom je upravom ostao sve do njezina pada 1797. godine^[6]. U početku XIV. stoljeća grad je dobio svoj statut. Bio je značajno trgovačko-prometno čvorište na razmeđi balkanskih zemalja i Sredozemlja te pomorsko uporište s vlastitom trgovačkom mornaricom; u njemu su bili razvijeni obrti, cehovi i bratovštine (isticala se Bokeljska mornarica), imao je svoje škole, bolnice, sirotišta, gostinjce, svoje trgovačke kolonije u susjednim zemljama, a mnogi su se Kotorani istaknuli književnim i znanstvenim radom. Pod vlašću Mletačke Republike Kotor je bio glavni grad tzv. Mletačke Albanije i sjedište izvanrednoga providura. Tijekom mletačko-osmanskih ratova Kotor se utvrdio snažnim obrambenim zidovima pa je postao jedno od venecijanskih središta otpora Osmanlijama. Unatoč tomu, nekoliko je puta stradao zbog višestrukih turskih opsada (1537., 1657.) i potresa (1563., 1667.). Protiv mletačke uprave i gradske vlastele pučanstvo je više puta dizalo bune (tri veće u Grblju u prvoj polovici XV. stoljeća, jednu na početku XVI. stoljeća).

Najšire razmjere dobila je buna koja je oko polovice XV. stoljeća, osim Grbaljske župe, zahvatila još Lušticu, Krtole i Paštroviće. Ugušio ju je 1452. Stefan I. Crnojević, koji je za trajanja bune stupio u mletačku službu. Kotor je nakon prve austrijske vladavine (od 1797.), pa ruske (od 1806.), francuske (1807.-1813.) i nakon kratkotrajne crnogorske vladavine pod Petrom I. Petrovićem Njegošom, (1814.) ponovno pripao Austriji i postao značajnom ratnom lukom austrougarske ratne mornarice (do 1918.). Nakon I. svjetskoga rata ušao je u sastav Kraljevine SHS, u okviru Zetske banovine.

U II. svjetskom ratu bio je priključen Italiji (1941.-43.), a nakon njezine kapitulacije bio je pod izravnom njemačkom vojnom upravom. Od listopada 1944., odlukom Crnogorskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja, bio je u sastavu druge Jugoslavije kao dio Crne Gore. Godine 1979. grad je bio oštećen u potresu. Odvajanje od ostatka Dalmacije uzrokovalo je iseljavanje hrvatskoga stanovništva. Istodobno se doseljava crnogorsko stanovništvo iz zaleđa, što je dodatno smanjilo udjel hrvatskog stanovništva, pa je po popisu stanovništva iz 1981. udjel Hrvata u općinskom stanovništvu pao na samo 8,1%, a 1991. godine bio je 7,2%.

crkva svetog Nikole

Plemićke obitelji |

Plemićke obitelji u Kotoru su Bolica i dr.

Kultura |

Gospodarski uspon Kotora od početku XIV. stoljeća omogućio je kulturno uzdizanje grada^[7]. Mnogi su se Kotorani školovali u inozemstvu, u starije doba u Italiji (Padova), a kasnije u Beču, Grazu i Pragu, a u gradu su djelovali poznati slikari, graditelji, kipari. Katedrala sv. Tripuna, trobrodna romanička bazilika s kupolom (srušena u XVI. st), bila je sagradena 1166. na mjestu ranije crkve sv. Tripuna (IX. stoljeće). Godine 809. u nju su donesene iz Carigrada svečeve relikvije, pa je on postao zaštitnikom grada. Rozeta i veliki arhivolt nad glavnim ulazom te zvonici podignuti su potkraj XVII. stoljeća. Iz doba romanike očuvano je nekoliko crkava (sv. Luka, 1195.; sv. Marija, tzv. Collegiata, 1221.) i veći broj kuća, s vremenom pregrađivanih, u dijelu grada ispod brda. Rijetke su u cjelini očuvane gotičke i renesansne crkve i palače (cvjetna dekoracija s prijelaza iz gotike u renesansu na palači Bisanti, druga polovica XV. stoljeća). Kotorski su graditelji radili i u susjednim područjima (franjevac Vid iz Kotora sagradio je manastir Dečane, 1335.). U gotici i na prijelazu iz gotike u renesansu kotorski zlatari, poznati i izvan granica svoje domovine, izrađivali su predmete od plemenitih kovina (npr. Tripun Kotoranin radio je 1476. na dvoru Ivana Groznoga u Moskvi). Među najpoznatije predmete zlatarstva ubrajaju se Contarenov križ iz XV. stoljeća i pozlaćena srebrna reljefna pala sv. Tripuna iz 1440. U srednjem vijeku u Kotoru su djelovali tzv. grčki slikari (pictores graeci), među kojima Nikola i Manojlo na početku XIV. stoljeća. Nakon potresa 1667. barok je u Kotoru zastupljen na gotovo svim spomenicima crkvenoga, svjetovnoga i vojnoga graditeljstva: pregradnja gradskih zidina, zvonik Gospe od Zdravlja, palače Pima, Grgurina (danas Pomorski muzej) i Providurova palača, a od javnih spomenika Daudov kip, srušen potkraj 2. svjetskog rata, te satni toranj iz 1602.. U XIX. i početkom XX. stoljeća sagrađene su općina, gimnazija, pravoslavna crkva sv. Nikole, koje se nisu uklopile u staru jezgru, a u novije doba Kotor se širi izvan gradskih zidina. U lapidariju su izloženi mnogobrojni ulomci antičkih, srednjovjekovnih, gotičkih i renesansnih kamenih spomenika, a u riznici katedrale čuvaju se vrijedni liturgijski predmeti.

U Kotoru djeluje Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor, koje se bavi izdavanjem knjiga iz područja kulture i povijesti pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori.

Barokne palače |

Barokne palače Grubonja, Lombardić, Grgurina, Drago, Vrakijen, Pima, Buća, Beskuća, Bizanti i Providurova palača.

Mediji u Kotoru |

Iako nemaju, kao Budvani, lokalnu televiziju, Kotorani su u prigodi svakodnevno slušati vijesti, aktualne glazbene brojeve i ostalo, na valovima dviju radijskih postaja: Radio Kotora^[8] i Skala Radija. Radio Kotor se ponosi dugogodišnjom tradicijom (utemeljen 1987. godine) i u neku ruku je amblem grada. Skala Radio, privatni nezavisni radio je sa emitiranjem krenuo 2002. godine, i prema anketama najslušaniji je radio u Boki^[9].
U Kotoru izlazi periodično ili stalno i nekoliko tiskanih medija.

Religija |

Zaštitnici Kotora su sveti Tripun (isti dan kad i sveti Vlaho u Dubrovniku) i blažena Ozana Kotorska, inače stanovnica grada Kotora od 1507. godine ^[10] .

Crkve i samostani u Kotoru |

• katedrala sv. Tripuna
  


• crkva sv. Petra (u Kotoru)


• crkva svetog Franje
  


• crkva svetog Dujma (u Kotoru)


• crkva svetog Jurja
  


• crkva svetog Bazilija
  


• crkva svetog Križa


• crkva svete Katarine
  


• crkva Svetog Trojstva


• crkva svete Marije


• crkva svetog Sebastijana
  


• crkva Gospe Snježne (Gospe od snijega, Koleđata)


• crkva Gospe od Zdravlja


• crkva Velike Gospe


• crkva svetog Mihovila
  


• crkva svetog Vincencija
  


• crkva svetog Nikole


• crkva svetog Luke

Stanovništvo |

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Kotor imala je 22.601 stanovnika, raspoređenih u 56 naseljenih mjesta.

Crnogorci su relativna većina u Kotoru. Njihova zastupljenost je na popisu 2003. od 10.741 (46,80%), a na popisu 2011. porasla je na 11.047 (48.88%).

Nacionalni sastav:

• 
  Crnogorci - 11.047 (48.88%)


• 
  Srbi - 6.910 (30.57%)


• 
  Hrvati - 1.553 (6.87%)


• nacionalno neopredijeljeni - 1.946 (8.61%)


• ostali - 1.145 (5.06%), itd.^[11]

Vjerski sastav (po popisu 2003.):

• 
  pravoslavni - 17.634 (78.02%)


• 
  katolici - 2.658 (11.76)


• ostali - 237 (1.05%)


• neopredijeljeni - 1.068 (4.73)


• ne vjeruju - 459 (2.03), itd.

Naseljena mjesta |

Bigova,
Bratešići,
Bunovići,
Čavori,
Dobrota,
Donji Morinj,
Donji Orahovac,
Donji Stoliv,
Dragalj,
Dražin Vrt,
Dub,
Glavati,
Glavatičići,
Gornji Morinj,
Gornji Orahovac,
Gornji Stoliv,
Gorovići,
Han,
Kavač,
Knežlaz,
Kolužunj,
Kovači,
Kostanjica,
Kotor,
Krimovica,
Kubasi,
Lastva Grbaljska,
Ledenice,
Lipci,
Lješevići,
Mali Zalazi,
Malov Do,
Mirac,
Muo,
Nalježići,
Pelinovo,
Perast,
Pištet,
Pobrđe,
Prijeradi,
Prčanj,
Radanovići,
Risan,
Strp,
Sutvara,
Šišići,
Škaljari,
Špiljari,
Trešnjica,
Ukropci,
Unijerina,
Veliki Zalazi,
Višnjeva,
Vranovići,
Zagora,
Zvečava, .

Nacionalni sastav po naseljenim mjestima, 2003. |

Relativna etnička većina:

██ Crnogorci

Jezici |

• 
  srpski - 15.098 (65,79)


• 
  crnogorski - 5.634 (24,55)


• 
  hrvatski - 554 (2,41)


• ostali i nepoznato - 1.661 (7,25)

Obrazovanje |

U Kotoru se nalazi Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore^[12]. Također postoje Pomorski fakultet^[13] kao i Fakultet za turizam i hotelijerstvo Univerziteta Crne Gore^[14]. Kotor ima studentski dom u Dobroti "Spasić-Mašera".

U srednjoškolski centar koji se nalazi u Dobroti spadaju: gimnazija, medicinska škola, ekonomska škola, nautička i brodomašinska škola.

Šport |

• vaterpolski klubovi Primorac (prvak Europe 2008./09.) i Cattaro
  


• Nogometni klub Bokelj
  

Poznate osobe |

• 
  don Branko Sbutega - katolički svećenik, autor i koautor značajnih književnih djela, 1990-ih utjecajni pripadnik pokreta za neovisnost Crne Gore, humanist i borac za manjinska prava Hrvata Boke kotorske


• 
  Antonije Abramović, poglavar Crnogorske pravoslavne Crkve


• 
  Rambo Amadeus (1963.), crnogorski glazbenik


• 
  Viktor Vida (1913.-1960.), hrv. pjesnik


• 
  Antun Bizanti, pravnik i povjesničar


• 
  Grgur Bizanti, pjesnik i pisac


• 
  Ilija Tripun Bizanti, humanist i pjesnik latinist


• 
  Jeronim Bizanti, pomorac, istaknuti sudionik lepantske bitke^[15]


• 
  Juraj Bizanti, hrv. pjesnik i humanist^[16]


• 
  Luka Bizanti, pjesnik i kotorski biskup


• 
  Marijan Bizanti, humanist i pjesnik


• 
  Marin Bizanti, istaknuti vojnik


• 
  Pavao Bizanti, teološki i crkvenopravni pisac


• 
  Tripun Bizanti, kotorski biskup


• 
  Herman Bolica, teolog


• 
  Ivan Bolica (1520.) (Ivan Bona-Boliris), hrv. pjesnik ^[17][18]


• Ivan Bolica (1637.)


• 
  Ivan Antun Bolica, vojni zapovjednik


• 
  Ivan Frano Bolica, pravnik


• 
  Marijan Bolica, kroničar


• 
  Marin Bolica, pjesnik i pisac


• 
  Ivan Bolica Kokoljić, hrv. pisac^[19]


• 
  Vicko Bolica Kokoljić, hrv. pisac^[20]


• 
  Sergije Domanjin Bolica, pulski i kotorski biskup


• 
  Tomo Bolica, bogoslovni pisac i propovjednik


• 
  Ivan Bonca (Boliris), pjesnik


• 
  Dominik Buća, teološki pisac i propovjednik


• 
  Frano Buća, pjesnik


• 
  Miho Buća, privrednik i diplomat


• 
  Nikola Buća, kotorski plemić i diplomat, uvršten u dubrovačke patricije, protovestijar


• 
  Vicko Buća, teološki pisac i propovjednik


• 
  Vicko Buća, pjesnik


• 
  Vladislav Buća, dubrovački plemić i diplomat, iz kotorske obitelji Buća


• 
  Tripun Buća, kotorski plemić i diplomat


• 
  Timotej Cizila (Timotej Cisilla), hrv. povijesni pisac, ^[21] prior benediktinskog samostana sv. Jakova u Višnjici kod Dubrovnika^[22]


• 
  Tomislav Crnković (1929.), hrv. nogometaš


• 
  Marin Drago, biskup^[23]


• 
  Vinko Drago, biskup^[24]


• 
  Vlaho Orlić ^[25], crnogorski vaterpolski trener


• 
  Boško Vuksanović, crnogorski vaterpolski trener


• 
  Zoran Gopčević^[26] crnogorski vaterpolist


• 
  Sergije "Sergio" Rainis (1919.-2008.), hrvatski dirigent i glazbeni pedagog


• 
  Slaven Smodlaka^[27] hrvatski operni pjevač


• 
  blaženi Rafael iz Barlette^[28], servita


• 
  blaženi Marin iz Kotora^[29], franjevac mučenik


• 
  blaženi Marin (mlađi) iz Kotora^[30], franjevac mučenik


• 
  blaženi Grgur iz Kotora^[31], franjevac


• 
  blaženi Adam iz Kotora^[32], franjevac


• blažena Ozana kotorska


• blaženi Gracija kotorski


• 
  Gracija Ivanović, kulturni i crkveni povjesničar, prevoditelj i apostolski administrator


• 
  Nikola Janović, crnogorski vaterpolist


• 
  Vasko Lipovac, hrvatski slikar i kipar


• 
  Franjo Parčić, biskup^[33]


• 
  Ludovik Paskalić, hrv. latinist^[34]


• 
  Benedikt Paskvali, pukovnik u mletačkoj vojsci


• 
  Lovro Dobričević, hrvatski slikar


• 
  Jeronim Pima, hrv. pjesnik^[35]


• 
  Danilo Saveljić ^[36] slovenski nogometaš


• 
  Saša Balić ^[37] crnogorski nogometaš


• 
  Albert Dujmić-Gliričić (1515.-1564.), krčki i modruški biskup


• 
  Tripo Vraćen, hrv. pisac^[38], tajnik i državni savjetnik Mletačke Republike^[39]


• 
  Tripo Skura, hrv. pjesnik i kotorski kanonik^[40]


• 
  Vicko Skura, hrv. pjesnik, brat Tripa Skure^[41]


• 
  Vicko Dudan (Vinko Dudan), hrv. pjesnik, provincijal dominikanske provincije u Dalmaciji, spjevao ep o Ozani kotorskoj, rukopise darovao redovnicama dominikanskog samostana sv. Pavla u Kotoru, ^[42][43]


• 
  Girolamo Panizzola^[44][45][46]


• 
  Tripo Simonuti, glumac i skladatelj


• 
  Adrian Vuksanović, hrvatski manjinski dužnosnik iz Crne Gore, novinar i pjesnik

Gradovi prijatelji |

Kotor je zbratimljen sa sljedećim gradovima^[47] :

• 
  Dubrovnik (Hrvatska),


• 
  Split (Hrvatska),


• 
  Trogir (Hrvatska),


• 
  Mostar (Bosna i Hercegovina),


• 
  Segedin (Mađarska),


• 
  Nesebar (Bugarska),


• 
  Campomarino^[48] (Italija),


• 
  Venecija (Italija),


• 
  Obidos^[49] (Portugal),


• 
  Subotica (Srbija),


• 
  Santa Barbara, Kalifornija (SAD),


• 
  Xi'an (Kina).

Izvori |

Također pogledajte |

• Boka kotorska


• Kotorska biskupija

Vanjske poveznice |

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Kotor.

• Službene stranice općine Kotor


• Kotor- na engleskom


• Dubrovnik, Konavle, Boka kotorska-na engleskom

v · r · u Upravna podjela Crne Gore Andrijevica • Bar • Berane • Bijelo Polje • Budva • Cetinje • Danilovgrad • Herceg-Novi • Kolašin • Kotor • Mojkovac • Nikšić • Petnjica • Plav • Plužine • Pljevlja • Podgorica • Rožaje • Šavnik • Tivat • Ulcinj • Žabljak