Kotor je stari crnogorski primorski grad i pitoreskna mediteranska luka u zalivu Boka Kotorska, u Crnoj Gori.

Stara mediteranska kotorska luka, okružena gradskim zidinama, je vrlo dobro sačuvana i pod zaštitom je UNESCO-a, kao svjetska kulturna baština. U periodu 1420-1797. godine Kotor je sa okolinom pripadao Veneciji pa je venecijanski uticaj ostavio trag na gradskoj arhitekturi. Kotorski zaliv (Boka kotorska) jedan je od najdubljih i najdužih zaliva na Jadranskom moru pa se često naziva najjužnijim fjordom Evrope. U stvari, to je potopljeni kanjon rijeke. Grad natkriljuju litice planina Orjen i Lovćen.^[1][2][3]

Historija |

Kotorska Katedrala sv. Tripuna

Prvi poznati naziv današnjeg Kotora je bio Ascrivium ili Ascruvium, koji potiče vrijeme antičkog Rima, kada se pominje (168. p.n.e.) kao Acruvium, u okviru rimske provincije Dalmacije.

Ascrivium je bio utvrđen još početkom srednjeg vijeka, kada je imperator Justinijan I sazidao tvrđavu 535., nakon proterivanja Gota, a pretpostavlja se da je drugi grad podigao Konstantin Porfirogenit u 10. veku na uzvisinama iznad prvog. Grad su 840. poharali Saraceni.
Današnje ime, Kotora potiče iz 9. stoljeća.^[4]
Podatak je preuzet iz djela Baltazara Splićanina, neosporno kasnog pisca, koji, u vezi sa zbivanjima u 9. stoljeću spominje Bosansko kraljevstvo i porijeklo imena današnjeg grada Kotor u Boki Kotorskoj, koji je kao i Risan, tada bio u graničnom području jugoistočnog dijela Kraljevine Bosne.
Prema oba izvora, prilikom imenovanja budućeg grada Kotor, u to vrijeme su Ugri često upadali u Bosansku Kraljevinu i da su više puta opustošili teritoriju bosanskog grada Kotora, koji je u 2. knjizi svoje Geografije Gerard Rudniger označio kao Vesekatro, u blizini Banje Luke. Plemići iz bosanskog Kotora, po imenu Nedor, Miroslav i Vuksan, uz još neke druge, saznavši da se zida novi grad na moru, krenuše sa svom svojom imovinom velike vrijednost u zlatu i srebru prema poznatoj lokaciji , budući da je Bosansko Kraljevstvo bilo bogato rudama plemenitih metala. Kada su, prema navodima Mihajla Solinjanina (u opisu Dalmacije), stigli u Risan, razglasili su svoju namjeru da tu podignu tvrđavu u kojoj će biti sigurni. Kad su to doznali građani tadašnjeg naselja Askrivija, pozvali su da planirani trošak koji su ulože u izgradnju već započetog grada, "te da združeni žive kao pravi prijatelji i građani".

"Bosanci, koji su to inače željeli, ne prihvatiše odmah ovaj prijedlog već poslije nekoliko dana odgovoriše da su spremni udovoljiti njihovom traženju, ali pod uslovom da se novi grad nazove imenom njihove otadžbine, Kotor. Ovo nisu prihvatili Askrivljani, ali se docnije (kaže Solinjanin), po nagovoru svog biskupa, složiše da bace žrijeb, te da tako odluče kojim imenom da se grad nazove. I žrijeb ispade u prilog Kotorana Bosanaca."

Godine 1002., Kotor su opljačkali Bugari, a kasnije ga njihov car Samuilo predao Srbiji. Pod okriljem Srbije, a u savezu s Dubrovnikom, grad je sačuvao republikanske institucije, pravo da zaključuje ugovore i učestvuje u ratu. Tada je bio episkopsko sjedište, a u 13. stoljeću ustanovljeni su dominikanski i franjevački manastiri, u namjeri da zaustave širenje Bogumilstva

U 14. stoljeću trgovina grada Cattaro, kako se tada zvao, bila je suparnička dubrovačkoj i mletačkoj. Budući da je grad Kotor imao statut iz 1301., kojim se dokazuje da je uvijek imao status grada. Za vrijeme dinastije Nemanjića, Kotor je imao veliku autonomiju i povlastice. Pad Srbije 1389. ostavio je grad bez zaštite, a kako je naizmjenčno padao pod mletačku i mađarsku okupaciju, konačno je 1420. došao pod mletačku vlast.

Kotor je bio pod opsadom Osmanlija 1538. i 1657 i okovan kugom 1572., a gotovo je uništen u zemljotresima koji su se desili 1563 i 1667. Po Sporazumu iz Kampo Fromija iz 1797. prešao je pod austrijsku vladavinu, ali je 1805., prema sporazumu iz Presburga, dodeljen Italiji, a nakon toga postao je dio francuskog carstva 1810.

U 1814., na Bečkoom kongresu, Kotor je vraćen Austriji. Pokušaji prisilne regrutacije stanovništva bio je napušten 1869., ali je uspio 1881., što je izazvalo dvije kratkotraje pobune među Krivošijama, na zapadnoj strani planine Orjen, dok je Kotor bio sjedište austrijskog štaba.

Tokom Prvog svjetskog rata, Kotor je bio poprište žestokih borbi između Crne Gore i Austrougarske. Nakon 1918., Kotor je uključen u Kraljevinu SHS, a zatim Prvu Jugoslaviju. Poslije 1945. dio je ondašnje FNRJ, odnosno SFRJ, tj. Socijalističke Republike Crne Gore. Nakon raspada bivše Jugoslavije, jedno vrijeme je bio u krnjoj Jugoslaviji, a zatim državnoj zajednici Srbija i Crna Gora. Danas je Kotor najveći grad u Bokokotorskom zalivu, u samostalnoj državi – Republici Crnoj Gori.

Dana 15. aprila 1979., Kotor je pretrpio strahovit zemljotres, koji je, kao i u ostalim gradovima Jadranske obale, nanio oštećenja stambenim, privrednim i kulturnim objektima. Rekonstrukcija je trajala preko 10 godina, među njima i veoma važna zdanja: Katedrala Svetog Tripuna, Crkva Svetog Luke, Kneževa palata i druga.

Također pogledajte |

• Boka Kotorska

Reference |

Portal Crna Gora

Commons ima datoteke na temu: Kotor